Svako godišnje doba ima drugačije boje, okuse i mirise. Jesen je smeđa i miriše na kestenje, ljeto je plavo i ima okus sladoleda, zima je siva i miriše na kuhano vino. Proljeće je uvijek šareno i ima okus ljubavi.
U proljeće ne mogu da ne primijetim vesele izloge i da se ne divim velikim tunikama – košuljama, haljinama, maramama raznih motiva, uskim hlačama, visokim potpeticama, sandalama, papučama. Nosi se sve, zaista, razmišljam dok prugastu maramu naslanjam na šarenu košulju i čudim se kako stvarno ne izgleda loše. Da li je stvar u bojama koje su kompatibilne ili sam jednostavno raspoložena za eksperimentisanje, ne znam, tek nespojivo nekada postaje spojivo i uz dozu samopouzdanja svaka luda kombinacija može izgledati fenomenalno.
Nisam nikada htjela da budem žrtva mode ali sam je uvijek sa zanimanjem pratila. Koliko god, kao i svaka žena, voljela lijepe krpice, uvijek me više zanimalo stvaranje, diktiranje i kombinovanje koje toliko utiče na nas i daje nam mogućnost da se na neki način razlikujemo od drugih ili utopimo u masu. Trebalo mi je dosta vremena da shvatim da je moda igra, mašta, udobnost i zadovoljstvo. Počelo je jedne noći kada sam izula štikle i hodala bosa u sitni sat po centru grada jer ono što je lijepo nije uvijek i udobno, nastavilo se kada sam primijetila da ličim na svaku drugu curu bjesomučno pokušavajući ispeglati i upristojiti svoju čupavu, frćkavu kosu.
A tek kada se sjetim boja! Nije bilo bitno što mi crna nije nikad stajala, i dalje je obožavam. Ali scena kada sva preplanula i umotana u crno prolazim pored grupice tinejdžera koji govore: „Evo dimnjačara, uhvati se za dugme“ me, pored prvobitnog šoka, pa poslije pogleda u ogledalu i hihotanja, ipak malo pokolebala i natjerala da tu mračnu fazu malo ublažim nekim vedrijim tonovima. I tako sam počela da istražujem, probavam, da se igram. Prošla sam tu dark fazu (na maminu radost), pa ušla u pank (na tatin užas) i došla do nekog međuprostora gdje sam shvatila da su najljepše stvari na svijetu one na koje možeš sam da utičeš i da ne postoji niko ko može da odredi šta će meni da se svidi, osim mene same. Da mogu da nosim i zlato i srebro zajedno, i to sve na jednoj ruci. Da mogu da stavim na sebe više od tri boje, da šminkom naglašavam i oči i usne istovremeno, da umjerenost nekad može biti vrlina, ali da je trenutno kod mene u planu na nekim drugim poljima (jelu, npr.) U modi svako može da iskaže svoju kreativnu stranu kao što mora biti svjestan da ono što je in ne stoji svakome.
Takođe znam da postoje neke stvari koje su u modi a ne možete da ih obučete. Te lijepe stvari se ne vide, ali ih opet svi primijete na vama. To su osmijeh i zadovoljstvo koje imate jer ste obučeni u ono što vam stoji i u čemu se osjećate dobro. Priznaćete, puno je ljepše kada vam neko kaže da sijate i da ste lijepi vi a ne vaša nova haljina.
Moda je stvar izbora, lične percepcije i kreativnosti koju posjeduje svako od nas. Budite ono što želite i bićete najoriginalniji. Budite srećni i bićete najljepši. Budite pametni i bićete primijećeni. Budite plemeniti i bićete zadovoljni. A da bi bili u modi, jedino što treba da uradite je da budete svoji.
Tekst: Luna
Izvor: www.cosmopolitan.rs
Autor: minimagazin.info