Zdrava hrana, zdravi zubi, uredna probava, bolja cirkulacija, sjajna kosa… Sa svih strana poruke u kojima vodeći svjetski farmaceuti, samoprozvani borci za zdravlje ljudi vaskolike planete, nude raznorazne preparate garantujući jači imunitet, duži život, čvršće nokte, grudi, penis…
Treba samo uzeti pravi preparat sa police i živjećemo kao kornjače.
Sve zvuči idilično da recepti i eliksiri nemaju astronomsku cijenu. Kada bi ih sve redom nabavili za raznorazne boljke koje nas muče, ne bi nam ostalo para da kupimo osnovne namirnice. A bez njih se ipak ne može.
Prošle sedmice djeca su mi bila bolesna. Od ljekara, preko laboratorije do apoteke. I tako tri puta, za svako dijete posebno. Upala grla ždrijela, ušiju, grla… uz obaveznu temperaturu. Ništa strašno, bogu hvala. Što bi moj prijatelj rekao, od toga oni rastu, a mi (roditelji) starimo.
Ljekar prepisao antibiotik iz grupe penicilina. Ne ide na recept pa valja platiti 11,80 KM. Suvišno je i pomenuti da za dječiji lijek uvijek mora biti novca. Ali tek da se zna, u jednoj dozi nema dovoljno pa, kaže doktor, evo vam još jedan recept da možete kupiti drugu bočicu lijeka. Na preporuku ljekara kupljena je i morska voda da olakša disanje, pakovana u luksuznoj staklenci. Na njoj piše da se radi o inovativnoj formuli vodećeg brendiranog proizvođača, bez aditivia. Ravno 30 militara ove vodice zahvaćene direktno iz Jadranskog mora, koja ima blagotvoran učinak na sluznicu disajnih puteva, košta 6,80 KM. Ali ko je ne bi kupio kad toliko obećava,
Da bismo djetetu olakšali iskašljavanje, u kućnu apoteku smo opet po preporuci ljekara unijeli i sirup od jagorčevine “na biljnoj bazi”, sintagma koju su prozvođači lijekova mudro skrojili. Nije mnogo dati 5.80 KM za tako prirodan lijek, bez hemije, pa još u pakovanju oslikanom omiljenim likovima iz crtića. Djeca će ga rado piti.
Taman kad sam pomislila da će ljubazna apotekarka podvući crtu i ispostaviti račun, ona me zbunjeno pogleda i upita: da li je doktor prepisao probiotik? To vam, kaže, uzimaju djeca uz antibiotike da bi bolje podnijela lijek, da ne bi narušili crijevnu floru. Dugoročno, veli, može da spriječi raznorazne probavne poteškoće. Zato nam populacija srednjih godina, objasni, muči sa ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću jer ranije medicina nije znala za ovakve formule.
Uzimam, naravno i probitik sa cijenom od 11.40 KM.
Nije problem što je spisak lijekova, penicilinskih i onih na biljnoj ili jadranskoj bazi dostigao skoro 50 KM. I nije problem što sam to, u ne baš potpuno istoj formaciji, kupila i za drugo dvoje djece. Ali, pitam se da li je onaj domaćin iz Sokoćnice Donje koji svoju djecu hrani nešpricanim jabukama, šljivama i krompirom koji nije đubrio hemijom; koji od dvije krave proizvede sir, kajmak, meso, jaja sa zdravom bojom žumanceta… pitam se je li on čuo za probiotike, aditive, kolitise. I pitam se hoće li on od svoje mjesečne računice moći da kupi blagotvorne formule vodećih svjetskih prozvođača lijekova za bolesno dijete kad svoje znojem uzgojeno i zlata vrijedno voće i povrće nema kome da proda. Zato što su mu život od sopstvenog rada onemogućili isti zagovarači zdravlja koji imaju hemijsku formulu lijeka za sve što čovjeka ikada može i ne može da zaboli.
Oni koji nas uvjeravaju da je flaširana voda bolja od izvorske, da se od životinjskih masnoća dobija infarkt i da se zbog nemazanja kremama sa zaštitnim faktorom 50 koje koštaju nemalo toliko KM, dobija rak kože.
Dok god budem mogla da biram, kupovaću na pijaci najmanje jabuke, sa crvima po mogućnosti. Gledaću da u kući uvijek imam meda, domaćih jaja i svega domaćeg, ako se uopšte takvog još može naći. Slušaću i savjete pozvanih. Iako nerado, kupiću i ljekovite vodice koje ljekar preporuči kao i ostale preparate za zdrav naraštaj. Kad su djeca u pitanju, ne pomišljam na zaobilazak zvanične medicine, pa čak i formula takozvanih vrhunskih stručnjaka makar oni prodavali morsku vodu. Mada, mislim da bi nam generacije bile mnogo zdravije bez njihovih recepata.
Autor: Marija R. / minimagazin.info
Autor: minimagazin.info