S obzirom da cijela porodica prelazi u režim “povratka u školu”, postoji niz stresnih situacija koje podjednako muče i roditelje i djecu – od težih domaćih zadataka do ranijeg odlaska na spavanje. Ipak, postoje i određene stvari koje možete uraditi, a koje će vam pomoći da se izborite sa novonastalim pritiskom. Evo i koje.
- Naučite kako da prepoznate stres. Postoji više načina na koje se stres može ispoljiti, ali s obzirom da je on obično “unutrašnja pojava”, može ga biti prilično teško prepoznati kod djece. Potražite znakove upozorenja i uobičajene signale kao što su poremećaji sna, glavobolje, bolovi u stomaku i promjene raspoloženja (razdražljivost i napadi bijesa).
- Pažljivo slušajte svoje dijete. Ako se dijete žali da ne želi da ide u školu ili ako ima problema sa ispunjavanjem školskih zadataka, potrebno je da ustanovite šta je korijen problema. Da li je u pitanju učitelj/nastavnik/profesor? Nasilnik? Da li ima previše predmeta u toku jednog dana? Roditelji mogu riješiti većinu ovih problema bilo kod kuće ili uz pomoć školskog pedagoga.
- Spavanje. Djeci treba više sna nego što to većina ljudi shvata. Dok je djeci uzrasta do četvrtog razreda potrebno i do jedanaest sati sna, čak i srednjoškolcima je potrebno da se dobro naspavaju (između osam i deset sati sna). Pozabavite se faktorima koji mogu dovesti do nedostatka sna kao što su, primjera radi, prezahtjevan raspored, osjećaj anksioznosti ili korištenje tehnoloških uređaja u kasnim večernjim satima.
- Isplanirajte radnu sedmicu unaprijed. Briga o djeci može postati tačka sporenja kod roditelja, ali proaktivanim pristupom možete spriječiti nastanak sukoba tokom sedmice. Obavite razgovore koji se tiču dugoročnih ciljeva (koje ciljeve je potrebno postaviti ove godine), ali i kratkoročnih (kako najlakše “riješiti” jutarnju rutinu) te napravite vizuelni raspored na tabli ili listu papira koji ćete okačiti na vidljivo mjesto, a kako bi svi članovi porodice bili informisani.
- Napravite “ugovor” o domaćoj zadaći. Roditelji trebaju povesti računa o tome da djeca imaju dovoljno vremena i prostora za obavljanje domaćih zadataka, ali to ne znači da se trebaju ponašati kao mentori. Ugovor o domaćoj zadaći trebao bi utvrditi kada će dijete obavljati svoj rad kako bi se osiguralo da je on zaista obavljen (prije ili poslije treninga, prije ili poslije večete i slično).
Autor: minimagazin.info