Ponekad nam se čini, pogotovo kada smo iscrpljene, da su metode vaspitanja nas mama ispravnije i da bi se i očevi trebali isto tako ponašati. Međutim, njihov pristup vaspitanja djece, koji se nama ponekad čini u najmanju ruku nezreo ili šašav, potreban je i ispravan. Riječ je samo o dva različita stila roditeljstva koji se nadopunjuju. Evo šta tate rade kako to samo tate znaju.
Puštaju djecu da rizikuju
Zamislite igralište sa zelenom ogradom i mnoštvom dječijih penjalica, tobogana, ljuljački. Ipak, vaš sin ili kćerka uporno se pokušavaju popeti na ogradu. Mnoge će se mame zapitati, čak i čuditi, zašto ide baš tamo. Tate će im jednostavno odgovoriti da djeca istražuju i idu na ogradu iz jednostavnog razloga: zato što je tu, pred nosom. Neka se penju. Jednako vrijedi za penjane po stolcima, kaučima, toboganima. Očevi će malo više “kredita” dati svojim mališanima i pustiti ih da osjete balans prije nego što ih pridrže i pomognu im. Majkama pak njihova instinktivna zaštitnička priroda ponekad ne dopušta da se opuste. Možda bi se mame ponekad trebale zapitati je li to što njihovo dijete pokušava zaista tako opasno ili one to jednostavno ne mogu gledati.
Vjeruju više sebi nego stručnjacima
Žene će više od muškaraca tražiti, pratiti i držati se savjeta stručnjaka. Muškarci će više vjerovati sebi. Ako žena od partnera zatraži da radi po nekom novom principu, njega će zanimati šta to nije dobro u načinu na koji on rješava stvari. Naime, poznato je da većina muškaraca u saobraćaju neće tražiti uputstva, dok žene ne oklijevaju pitati. Kada to prevedemo na roditeljski jezik, jasno je zašto muškarci ne traže tako često savjet. Osim toga, majke svoje vještine često upoređuju s vještinama drugih, češće nego očevi. Postoje sigurno određene situacije kada trebate savjet stručnjaka, ali isto tako mnogo puta jednostavno trebate vjerovati svojem roditeljskom instinktu.
Ignorišu detalje
Kada muškarci odijevaju klince, ne opterećuju se toliko pitanjem koji komadi odgovaraju i stilski se nadopunjuju, a koji ne. Možda se uopšte neće zamarati time. Neće možda toliko često upozoravati dijete da pere ruke, jer ipak treba steći neki imunitet, neće im smetati malo čokolade oko usta ili malo duže šiškice. Ne opterećujući se detaljima, tate lakše plove roditeljskim vodama.
Ponašaju se poput djece
Glupiranje s djecom tatama nekako više ide od ruke. Oni se češće zaigraju poput razdraganih klinaca, pjevaju u nepostojeći mikrofon, izvode smiješni hod i proizvode čudne zvukove koji djeci mame osmijeh na lice. Očevi nisu toliko opterećeni skuvanim ručkom, uključivanjem veš mašine, pripremanjem garderobe i puno lakše i brže se opuštaju i igraju s djecom.
Ne skaču na prvi dječiji plač
Ako se vaše dijete u parku rasplače ili počne vikati dok se igra kod kuće, vrlo je vjerovatno da ćete vi prvi pohitati da vidite šta se dogodilo. Tate su po tom pitanju malo smireniji i, kad se uvjere da se djetetu ništa strašno nije dogodilo, daće mu priliku da se umiri. Slika brižne mame koja na prvi plač podiže dijete i tješi ga malo je vjerovatniji scenario od onog koji uključuje oca. Oni svojim mališanima pružaju mogućnost da se sami smire i utješe. I to je u redu.
Ne brinu se toliko za održavanje rutine
Ako očevi gotovo cijeli dan rade i kući dolaze tek uveče, biće malo fleksibilniji kada je pridržavanje rutine u pitanju. To je u redu. Naime, iako djeca trebaju određenu sigurnost i za njih je dobro da se naviknu na promjene i da budu fleksibilna. Upravo tu dimenziju pružaju im očevi. Osim toga, ne prave buku oko zahtjeva poput tuširanja, pranja zubića. Oni će radije te radnje okrenuti na šalu nego strogo insistirati na vremenu za kupanje. Mame mnogo češće stvari shvataju ozbiljno i dosljedno.
Izvor: Moje dijete
Autor: minimagazin.info