Ako nemate problema sa štitnom žlijezdom, vjerovatno i ne provodite mnogo vremena razmišljajući o toj žlijezdi leptirastog oblika koja je smještena u vašem vratu, a koja (između ostalih stvari) pomaže u regulisanju metabolizma i tjelesne temperature. Međutim, poremećaji štitne žlijezde veoma su česta stvar – istraživanja pokazuju da se oko 30% žena u svijetu susretne s ovim problemom u nekom periodu života.
Autoimuna oboljenja mogu uticati na nepravilan rad štitne žlijezde, ali se vjeruje da faktori životnog stila (kao što su stres i ishrana) takođe mogu imati veoma važnu ulogu. Hipertireoza (preaktivan rad štitne žlijezde) može uzrokovati brz gubitak tjelesne težine, neuobičajeno brz rad srca i anksioznost. S druge strane, hipotireoza (nedovoljno aktivna štitna žlijezda) može da izazove zatvor, debljanje i ekstremni umor.
Ako smatrate da imate problem sa štitnom žlijezdom, konsultujte doktora o potencijalnim mogućnostima liječenja. Ali, pored medicinskog tretmana, postoji nekoliko izmjena u stilu života koje vam mogu pomoći da rad štitne žlijezde održavate na optimalnom nivou. Evo i o čemu se radi.
Mediteranski način ishrane
Jedna od najvažnijih stvari koju možete uraditi kako biste štitnu žlijezdu održali zdravom jeste da upražnjavate dobro izbalansiranu ishranu. 70% našeg autoimunog sistema nalazi se u crijevima. Kada se sluzokoža crijeva upali to može izazvati imuni odgovor. Istraživanja pokazuju da to igra prilično veliku ulogu u razvoju oboljenja štitne žlijezde.
Da biste upalu održali pod kontrolom, preporučljivo je da se pridržavate mediteranskog načina ishrane. To podrazumijeva svakodnevno unošenje četiri do pet porcija povrća i tri do četiri porcije voća zajedno sa mnogo nemasnih proteina i masnih vrsta ribe (skuša, šaran, haringa, losos). Zdrave masti koje trebate unositi možete pronaći i u ekstra djevičanskom maslinovom ulju, orašastim plodovima i avokadu.
Budite oprezne sa određenim namirnicama
Ovo i nije toliko iznenađujuće: trebali biste se kloniti industrijski obrađene hrane koja je puna šećera i konzervansa, vještačkih boja ili zamjena za šećer i masti. Obrađena hrana može uzrokovati crijevne upale. Manje očigledan krivac? Povrće iz porodice kupusnjača: karfiol, kupus, kelj, keleraba, potočarka, bok čoj i prokelj.
Pomenute vrste povrća mogu sadržavati hranjive materije koje su dobre za zdravlje (kao što su vitamin C i folati), ali njihovo unošenje u velikim dozama u sirovom obliku može uticati na nepravilan rad štitne žlijezde. Prijesne kupusnjače sadrže prirodne hemikalije koje se nazivaju goitrogeni, a koje mogu ometati sintezu hormona štitne žlijezde.
Razmislite o suplementima (ali se prvo posavjetujte sa doktorom)
Vjerovatno ste čuli da postoji povezanost između zdravlja štitne žlijezde i joda, koji je neophodan za sintezu hormona štitne žlijezde. Širom svijeta, nedostatak joda jedan je od uzroka uvećanja štitne žlijezde i hipotireoze. Međutim, u razvijenijim zemljama nedostatak joda je rijetkost, zbog njegovog dodavanja kuhinjskoj soli i određenim namirnicama (kao što su hljeb i mliječni proizvodi).
Drugim riječima, vjerovatno unosite dovoljne količine joda putem ishrane. S druge strane, previše joda može uticati na razvoj hipertireoze kod podložnih osoba pa se uzimanje suplemenata joda ne preporučuje bez prethodnog savjetovanja sa doktorom.
Dajte sve od sebe da izbjegnete sljedeće toksine životne sredine
Istraživanja pokazuju da dugotrajna izloženost endokrinim disruptorima (hemikalijama koje ometaju rad endokrinog sistema vašeg tijela) može izazvati endokrine probleme kod ljudi. Neki od njih na koje trebate obratiti pažnju su: perfluorisane hemikalije (PFC – najčešće se nalaze u nekim tepisima i vodootpornoj odjeći kao i teflonskom posuđu), ftalati (najčešće se nalaze u parfemisanim proizvodima i mekanoj plastici), bisfenol-A (BPA – nalazi se u nekim vrstama tvrde plastike i u unutrašnjim dijelovima konzervi kod konzervisane hrane).
Pored toga, bilo bi dobro i da izbjegavate antibakterijske sapune koji sadrže triklosan. Iako je praktično nemoguće sve navedeno izbjeći, pokušajte da izloženost svedete na najmanju moguću mjeru, posebno ako ste u drugom stanju ili ako imate mališane – fetusi u razvoju, novorođenčad i djeca ranjivija su na efekte hemikalija životne sredine.
Autor: minimagazin.info