Često ćete čuti druge kako govore: “Ja stvarno imam opsesivno-kompulsivni poremećaj, stalno čistim!” ili “Možda sam bipolarna, jer mi se raspoloženje stalno mijenja”. Ovakve stvari uopšte nisu za ismijavanje i nisu nimalo bezazlene. Međutim, problem nastaje kada se nedovoljno razumije suština poremećaja. Postoji čak deset poremećaja ličnosti koji obuhvataju navedene, ali i neke druge koje ne znamo prepoznati.
Kako bi se na što bolji i adekvatniji način pristupilo liječenju poremećaja, potrebno je prepoznati ih. Nekada se radi o porodičnoj prošlosti koja utiče na vaše psihičko zdravlje, ali ne mora nužno značiti da ćete imati poremećaj ako ga je neko od vaših članova porodica imao. Ono što znači je da imate povećan faktor rizika.
Osobe koje pate od graničnog poremećaja ličnosti mogu sasvim normalno funkcionisati, ali i svakodnevno se suočavati sa naizgled nepostojećim problemima. Neke od njih mogu čak provesti čitav život ne znajući da boluju, jer nisu u stanju prepoznati simptome. Međutim, postoje alarmantni znakovi koji vas mogu uputiti na granični poremećaj ličnosti. A evo i koji su.
Nizak nivo samopoštovanja
Svi se nekada zapitamo jesmo li dovoljno dobri, ali osobe sa graničnim poremećajem ličnosti konstantno imaju taj problem. Veoma im je lako misliti o sebi kao lošima, a teško promijeniti to mišljenje. Ispod toga se kriju strahovi od nekompletnosti i inferiornosti te će zbog toga često kopirati tuđe postupke – zbog lične nemogućnosti da ostvare nešto bolje i drugačije.
Izbjegavanje planiranja budućnosti
Zar se ne vidite negdje za pet godina? Ne morate imati tačnu mapu šta i gdje radite, ali barem imate okvirni plan i neku ideju. Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti često nemaju bilo kakav plan i izbjegavaju misliti o budućnosti. Do toga dolazi, jer nemaju predstavu ni šta trenutno rade sa sobom pa im se čini nerealnim planirati dalje.
Nedostatak empatije
U životu je neophodno biti u stanju sagledati sebe iz drugog ugla, ali i biti empatičan. Osobama koje imaju granični poremećaj ličnosti to teško polazi za rukom. Ne shvataju važnost emocija i njihovog uticaja na druge ljude pa često izbjegavaju i same ulaske u emotivne veze.
Haotične veze
Osobama koje imaju granični poremećaj ličnosti veliki problem predstavljaju emotivne veze i zato se one često nalaze u haotičnim odnosima u kojima ih neko iskorištava ili one to rade. Nekada se radi o psihičkom, fizičkom, ali i materijalnom iskorištavanju. U većini slučajeva traže partnere koji će im popuniti praznine iz djetinjstva, što često vodi u nezdrave odnose. Iz straha da izgube partnera, često ga samo udalje od sebe. U odnosima sa porodicom i prijateljima idu iz krajnosti u krajnosti pa ih nekada izrazito vole, a nekada ne žele imati ništa sa njima.
Naglašena anksioznost
Svi smo mi s vremena na vrijeme anksiozni, ali osobe sa graničnim poremećajem ličnosti konstantno žive u nervozi, strahu i panici. Emocije im variraju od izražene osjetljivosti do zaleđenosti. Imaju neopisivu potrebu da budu potrebne i voljene, što ih dodatno iscrpljuje. S obzirom na to da nisu u stanju kanalisati svoje emocije, nekada ih izražavaju na eksplozivan i neprikladan način.
Konstantni strah od napuštanja
Strah od samoće, odbacivanja i napuštanja najveći je pokazatelj da neko pati od graničnog poremećaja ličnosti. Dodatni simptomi toga su ljubomora, paranoje, konstantna provjeravanja i sumnja. Ovaj oblik nesigurnosti može da vodi u još ekstremniju situaciju, a to je manipulativno ponašanje. Zato će te osobe često koristiti fraze kao što su: “Ako me ne nazoveš kad sam rekla, uradiću nešto sebi”. Iz očajničke želje da zadrže partnera (ili neku drugu blisku osobu), radiće sve moguće samo kako ne bi bile same.
Depresija
Najveća greška prilikom dijagnostifikovanja poremećaja ličnosti jeste zamjena za hroničnu depresiju. Ona jeste zajednička za obje bolesti, ali ima drugačije simptome. Kod graničnog poremećaja ličnosti dolazi do dubljih i izraženijih emocija koje vode ka mislima da ništa nema smisao na ovom svijetu.
Česte promjene raspoloženja
Iznenadne i nagle promjene raspoloženja jedan su od pokazatelja da osoba pati od graničnog poremećaja ličnosti. Nekada se to miješa sa bipolarnim poremećajem, ali u ovom slučaju promjene raspoloženja traju duže. Osim toga, osobe koje imaju problem graničnog poremećaja ličnosti često preuveličavaju stvari i traže razlog za raspravu, čak i kada ga nema. Pretjeruju u svojim reakcijama i mijenjaju raspoloženje od sreće do tuge.
Nekontrolisani bijes
Svima se dešava trenutak ljutnje ili bijesa, ali reakcije određuju smjer u kojem će se odvijati naš odnos sa nekom osobom. Primjer toga je ako vaš partner kasni, sasvim je u redu da ste nervozni pa čak ili ljuti, ali ako mu počnete govoriti da ga ne želite više nikada vidjeti, da ga mrzite i optuživati ga, razmislite o čemu je riječ. Osobe sa graničnim poremećajem ličnosti često prebacuju svoje probleme i emocije na druge ljude, skidajući teret krivice sa sebe.
Nekontrolisani postupci
Osobe koje imaju granični poremećaj ličnosti su impulsivne: ne razmišljaju o tome šta će i kako uraditi, imaju intimne odnose bez zaštite sa više parntera ili se uključuju u druge postupke koji su rizični po njihovo zdravlje i ukupno blagostanje. Njihov um funkcioniše kao pokvareni motor u tijelu sa slomljenim srcem. To nekada vodi i do oblika samoranjavanja u potrazi za otklanjanjem bola i patnje. Asocijalnost i dezorijentisanost takođe navode na to.
Samoubilačke misli
Zadnji, ali i najvažniji pokazatelj da osoba ima granični poremećaj ličnosti jesu ovakve misli. Razlog više da obratite pažnju je i taj što čak 10% osoba koje pate od ovoga u konačnici izvrše samoubistvo. Upravo radi svih prethodnih faktora rizika, a koji uključuju impulsivno ponašanje, anksioznost i neplaniranje budućnosti, skloni su tome da vjeruju kako život nema smisla. Zato će pomisliti da je jednostavnije ubiti se, nego ustati iz kreveta i ovoga jutra.
Dakle, imate li granični poremećaj ličnosti? Odgovor je potvrdan ukoliko se identifikujete u dva od ponuđenih faktora:
- nisko samopoštovanje
- izbjegavanje planiranja budućnosti
- nedostatak empatije
- haotične veze.
Ista je stvar i ako se pronalazite u sljedeća četiri simptoma, od kojih je bar jedan nekontrolisani bijes, impulsivnost ili podložnost preuzimanja radnji koje su rizične po zdravlje i blagostanje:
- izražena anksioznost
- strah od napuštanja
- depresija
- česte promjene raspoloženja
- nekontrolisani bijes
- impulsivnost
- preuzimanje rizika.
Ako još uvijek niste sigurne, posavjetujte se sa doktorom. Primarni oblik terapije je psihoterapija, bez lijekova. Zato se nemojte plašiti zatražiti pomoć, jer nikada nije kasno da počnete terapiju i nema razloga da se zbog toga stidite. Gledajte na to kao na još jednu životnu bitku, koju možete dobiti uz pomoć drugih.
Autor: minimagazin.info