Kako ljubav u bilo kom smislu može biti sinonim za nešto loše? Kako se dan na koji se ljubav slavi u cijelom svijetu može staviti u negativan kontekst? Zašto nismo u stanju da pustimo ljudima na volju, da obilježavaju šta hoće i kada hoće?
Svake godine, oko 14. februara, kroz glavu mi prolaze ova pitanja i, iako sam već dobro zagazila u četvrtu deceniju života, odgovore na njih nemam. Razumijem ja taj animozitet koji imamo prema “trulom zapadu”. Razumijem da se na tom animozitetu predano radi vijekovima i da ga nije jednostavno tek tako iskorijeniti preko noći, ali ne razumijem otkud ljubav u toj priči.
Ako do sada niste shvatili, pričam o Valentinovu.
Zašto bi, pobogu, nekome smetalo Valentinovo? I onda sam krenula da istražujem i kopam po istorijskim činjenicama ne bi li našla nešto što bi, iole za nekoga, moglo biti uvredljivo. Ukratko ću vam prepričati šta sam otkrila.
Prema jednoj priči, sveti Valentin je bio biskup u gradu Terni u 17. vijeku, a za njega se vezuje legenda kako je vjenčao hrišćanku i legionara koji je zbog ljubavi prešao na hrišćanstvo, a oboje su bili na osuđeni na smrt i to im je bila posljednja želja. To je, tada, bilo prilično skandalozno. Možda ćete zlobno pomisliti kako aludiram na to da se od 17. vijeka nismo daleko pomjerili, ali varate se.
Druga priča je ona puno poznatija, a kaže da je Valentin bio rimski sveštenik koji je krišom vjenačavao vojnike sa njihovim ljubljenima uprkos carevoj naredbi da se vojnici ne smiju ženiti, jer je vjerovao da će to uticati na žar kojim će se boriti protiv neprijatelja. Iako su svi rimski sveštenici poštovali carevo naređenje, Valentin se svjesno oglušio, zbog čega mu je, po vjerovanju, odrubljena glava upravo 14. februara.
I sad, ja vas opet pitam, zašto bi nekome smetalo Valentinovo?
Opet se vraćam na “truli zapad” koji je i od ovog dana napravio komercijalni cirkus, ali ne mogu se oteti dojmu da nije bilo toga, za priču o Valentinu možda nikada ne bismo čuli, a zaista vrijedi da se prepričava.
Drugi argument za “hejtanje” ovog dana je i to što se po pravoslavnom crkvenom kalendaru upravo na taj dan obiljažava sv. Trifun, zaštitnik vina i vinagradarstva, a ja nekako kontam, kad bismo slavili svakog sveca po kalendaru, slavili bismo svaki dan. Oni kojima je sv. Trifun slava, slaviće ga bez obzira na Valentinovo, oni kojima nije, neće i tu je sva pamet.
Meni opet smeta sasvim nešto treće, isto što mi smeta i kad je u pitanju Nova godina, 8. mart ili 1. maj. Smeta mi ta usiljenost, pritisak da taj dan MORATE imati nekoga koga volite, MORATE napraviti nešto romantično za svog partnera, MORATE biti veseli, razdragani…
Da se mene pita, Valentinovo bi trebalo biti svaki dan, odnosno dan kada se slavi ljubav, jer bi svaki dan trebalo reći ljudima koje volite da ih volite. Trebalo bi svaki dan da nekom sitnicom, gestom pokažete nekome koliko vam je stalo.
Za poseban poklon možete kupiti teglice koje su pune prekrasnih želja ili citata, možete napraviti sasvim posebnu čestitku, a kako smo vidjeli i Tropic ima posebnu ponudu kada je u pitanju Dan zaljubljenih i tamo ćete sigurno pronaći nešto za osobu koju volite.
Volite se svakog dana, ne samo kad vam to reklame kažu.
Izvor: Kućica
Autor: minimagazin.info