Od Adama i Eve na ovamo, žene su za muškarce ostale nepoznanica. Funkcionisanje sive moždane mase nježnijeg pola pripadnicima muške populacije nikada nije bilo jasno i ni po jednom zakonu logike nisu i, bojim se nikada neće, uspjeti da ga rastumače, jednako kao što ni dame nikada neće moći da se pomire sa time da muški mozak radi po vrlo jednostavnom principu: Kažem ono što mislim!
Stara poslovica kaže da se čovjek uči dok je živ, ali još se nije rodio taj mužjak koji će uspjeti da nauči kad ženino “da” znači “ne” i obrnuto, zašto žene često govore ono što ne misle, zašto im neprestano treba dokazivati ljubav do iznemoglosti i zašto očekuju od svojih jačih polovina da razumiju nježne prelive duševnih stanja i raspoloženja i u skladu sa njima reaguju.
Valjda otuda nastaje najviše međupolarnih nesporazuma i mislim da se upravo zahvaljujući njima zapravo mogu naći izlazi iz najzamršenijih situacija. Pojednostavljeno, muškarci se ne trebaju ni truditi da shvate žene, jer to nikada neće uspjeti, a žene treba da se prestanu truditi da promijene svoje mužjake, jer im to nikada neće poći za rukom.
U suštini, sve dobro funkcioniše dok ona ne pomisli: “Šta je on time htio da kaže?”
Prepričala mi drugarica prije nekoliko dana film koji je gledala. Romantična američka limunada u kojoj na prvi pogled brak sredovječnog para dobro funkcioniše. Zaplet nastaje kada jedno veče muž kaže ženi da ga boli glava taman kad je ona obukla novi čipkani komplet kupljen za tu priliku i ponudila odlazak u postelju. I onda nastaje drama.
“Šta je time mislio?! Da mu nije dioptrija opet skočila. Pritisak?! Je li moguće da se opet prejeo?! Da nisu problemi sa prostatom?! Ili… ne daj Bože…. neka druga!!!”
Tako se heroina sve vrijeme filma trudila da dokuči šta je moglo da zadesi njenog supružnika da je tako lako odbije, potpuno isključujući mogućnost da je zaista imao nesnosnu glavobolju koju čak ni seks ne bi mogao da izliječi. Sve sumnje su ipak pale na drugu ženu. I onda je počelo uhođenje, prisluškivanje telefona, sumnjičenja, paranoja, izlivi gnjeva zbog nevjerstva, a zatim žučne rasprave, proklinjanja i šta sve ne. Zamalo da se romantika ne pretvori u pravu tragediju. Ali, nekako su se ovo dvoje uspjeli izmiriti kad je žena počela da vjeruje da muškarci, kao pripadnici ljudske vrste, nisu imuni na migrenu.
Zapravo, sve se to ne bi desilo da je žena, bez neosnovanih sumnjičenja, prihvatila muževo objašnjenje. Nerado priznajem, ali žene često ne govore ono što misle. Zato nam je valjda tako teško povjerovati u iskrenost svojih jačih polovina. Tako često tražimo problem gdje ga nema. I obavezno ga nađemo.
A zapravo, sve bi moglo da bude mnogo jednostavnije. Samo kad bi žena svoja sumnjičenja pretvorila u intelektualnu nadmoć. Drugim riječima, ostaviti svojim partnerima da vjeruju kako su jači pol, uz obavezno povlađivanje njihovom egu, prihvatiti da i oni imaju slabe strane, a sve vrijeme oprezno vući konce. Recept ima blagotvoran učinak. I onda se više nećemo morati boriti za dokazivanje rodne ravnopravnosti. I onako smo uvijek bile jači pol. Ako vas neka dama pokuša uvjeriti u suprotno, vjerujte mi da nije žena.
PS: A kad kažu da ih boli glava, vjerujte da muškarci to i misle.
Autor: Marija R. / minimagazin.info
Autor: minimagazin.info